Lizalice su već stoljećima popularna poslastica, omiljena i djeci i odraslima. Podrijetlo ovih slatkih delicija može se pratiti do drevnih civilizacija. U doba starih Egipćana koristili su med i orašaste plodove na štapićima, što se može smatrati ranim oblikom onoga što danas nazivamo lizalicom. Ove slatkiše često su jeli tijekom proslava i rituala.
U srednjem vijeku ljudi su počeli izrađivati zaslađene bombone koji su također stavljani na štapiće. Ove delicije bile su u to vrijeme vrijedne i često su se smatrale luksuznim proizvodom. Tek u 17. stoljeću počeli su se pojavljivati prvi komercijalni bomboni na tržištu, a upotreba šećera postajala je sve uobičajenija.
Pravi proboj moderne lizalice dogodio se početkom 20. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1908. George Smith predstavio je "lollypop," ime koje je posudio od popularnog trkaćeg konja. Proces proizvodnje postao je učinkovitiji, a s dolaskom umjetnih okusa i boja proizvođači su mogli ponuditi širok spektar varijanti. Time je lizalica postala dostupnija široj publici.
Danas su lizalice dostupne u bezbroj okusa, oblika i veličina. Od klasičnih voćnih varijanti do jedinstvenih okusa poput slanine ili čilija, za svakoga se može pronaći nešto. Lizalice nisu samo slatkiši; one su i simbol radosti i nostalgije. Bilo da se radi o rođendanu, Noći vještica ili jednostavno o poslastici, lizalice ostaju bezvremenski izbor koji povezuje generacije. Njihov šareni izgled i ukusni okusi čine ih neizostavnim dijelom proslava i svečanosti.